Lječilišni perivoj Julijev park

Julijev park je jedan od najstarijih lječilišnih perivoja u kontinentalnoj Hrvatskoj!
Prvo drveće u Lječilišnom perivoju Julijevom parku posadio je Antun Janković oko Antunove kupke oko 1762. godine, a nešto od tog drveća je još i danas u parku, kao npr. Platana, divlji kesten i primjerci graba oko kompleksa Daruvarskih toplica.

Lječilišni perivoj je rastao paralelno s izgradnjom kupki, naročito za vrijeme Antunovih nasljednika Izidora i Julija Jankovića., a danas se u njemu nalazi 60 različitih vrsta bilja. Također, u parku se nalazi fontana s brončanom skulpturom kojoj je ime Augustinčićeva “Kupačica” iz 1927. godine.

Lječilišni perivoj ima stilske karakteristike baroka (s elementima historicizma te engleskog pejzažnog stila u vrtnoj umjetnosti) i kao takav je i zaštićen. U sklopu parka nalaze se zdanja iz 18. i 19. stoljeća, brojne kupke i vile koje upotpunjuju sadržaj lječilišnog perivoja.

Antunova kupelj (Antoni-Bad)
Prva je kupališna zgrada podignuta na rimskim temeljima, točno na mjestu vrela (toplog izvora). Antunovu kupelj gradi Antun Janković 1762. godine te je to ujedno i prva kupališna zgrada u perivoju. Ispred Antunove kupelji nalazi se kaptiran izvor tople vode nazvan Antunovo vrelo. Unutrašnjost se sastoji od pet odvojenih cjelina s bazenima s toplom vodom. Dio kupelji je obnovljen i danas je u funkciji crpilišta termalne vode.

Ivanova kupelj (Johannesbad, Ivanov dom)
Podignuta je na temeljima rimskih termi, na mjestu gdje je voda u snažnom mlazu izvirala na površinu i stvarala jezero. Izgrađena je između 1810. i 1818. godine. Ispred Ivanove kupelji, na mjestu izvorišta tople vode, izgrađen je okrugli natkriveni bazen (Ivanovo vrelo) ograđen metalnom ogradom. U doba Aleksandra Jovanovića (vlasnik lječilišta 1918.-1942.) Ivanova kupelj i vrelo zvali su se Aleksandrovim imenom. Godine 1958. u produžetku prema jugu dograđen je novi dio Ivanove kupelji, nazvan Nova zgrada. Ivanova kupelj (stara zgrada) i vila Arcadia spojene su 1963. godine ugrađenom zgradom, popularno nazvanom “šinobus”. Dvadesetak godina kasnije otvoreni prozor u prizemlju djelomično se zatvara. Ivanova kupelj i Nova zgrada srušeni su u bombardiranju tijekom Domovinskog rata – Ivanova kupelj u zadnjem tjednu 1991., a Nova zgrada 2. siječnja 1992. godine. Zajedno sa zgradama srušena je i fontana za piće, koja se nalazila pokraj starog ulaza. Na stubištu ulaza bile su skulpture lavova (jedna se čuva u Daruvarskim toplicama, a druga u muzeju u Bjelovaru). Danas je od Ivanove kupelji ostao dio zgrade, a od Nove zgrade ostala je samo stara toplana (spremnik za mazut), a preostali prostor je travnjak.

Švicarska kuća (Švicarska vila, Vila Marija)
Katnica hotelskoga tipa podignuta vjerojatno 1849., svakako prije 1861. godine. Prvobitno je bila ljetnikovac hotelskoga tipa izgrađen u švicarskom stilu s drvenim trijemom, namijenjen smještaju gostiju. Danas su u zgradi smješteni uredi katastra i uprava Daruvarskih toplica.Trijem je obrastao penjačicom tekomom i lozicom, koje ovoj građevini daju prepoznatljivi image.

Vila Arcadia (Nova zgrada, Arcadia, ljetnikovac Arcadia, Livijin dom, Liviaheim)
Katnica koja se izvorno koristila kao hotel sa sobama za iznajmljivanje. Izgrađena je prije 1860. (nepoznata je točna godina gradnje). Danas se koristi kao depandansa Termal. U prizemlju se nalaze pomoćni prostori restorana Terasa, a na katu i potkrovlju smještajne jedinice i prostorije tehničkog osoblja. Dvorana za predavanja nalazi se na katu, a ravni krov koristi se kao terasa.

Marijina kupelj
Prizemna manja zgrada sa zidanom konstrukcijom i drevnim krovištem. Izgrađena je do 1861. godine. Interijer se sastoji od dvije manje prostorije, od kojih je u jednoj postrojenje za crpljenje termalne vode. Uz Marijinu kupelj postoje i vanjski izvori – dva Marijina vrela s toplom vodom i jedan hladan izvor, u kojima se nekad kupalo.

Centralna blatna kupelj
Izvor blata na mjestu turskog kupališta (Ilidža), a u Antunovo doba bio je to bazen ograđen drvenom ogradom. Današnja zgrada nastaje na mjestu Anine blatne kupelji koju Löwy ruši 1908. ili 1909. godine zajedno s drvenom nadstrešnicom koja je povezivala Aninu blatnu kupelj, Ivanovu kupelj i Švicarsku kuću. Arhitekt Amadeo Carnelutti 1909. godine gradi današnju zgradu u maurskom stilu s kupolom i pločicama od fajanse u stilu mađarske secesije. Ulaz je na južnom pročelju u kojemu se pristupa s tri strane. Centralno je smješten bazen s toplom vodom, a obodno su prostorije za terapiju.