Među brojnim utvrdama razasutim po obroncima Papuka značajno mjesto zauzima utvrda Sirač. Stari grad Sirač je srednjovjekovna turska kamena utvrda visinskog tipa iz 14. stoljeća na istaknutoj poziciji – klisuri u središtu naselja na izlazu rijeke Bijele iz masiva Papuka. Tvrđava se nalazi na desnoj obali rijeke Bijele na 200 metara nadmorske visine.

Nije utvrđeno, ali se vjeruje da su grad Sirač sagradili Templarci, vitezovi za vrijeme Pape Klementa V. 1309. godine. Od 1763. godine, nakon dugogodišnje vladavine Turaka na ovim prostorima, vlasnik Sirača postaje Antun Janković koji kupuje posjed za 40 000 forinti. Grad Sirač je zidan lomljenim kamenom s vapnenim malterom.

Nekoliko dijelova klesanoga kamena dokazuje da su okviri vrata i prozora bili kameni i polukružno zasvođeni. Iako jedan zapis iz 1837. godine govori o mramornim stupovima, njima danas nema traga. Djelomično je sačuvan glavni sjeverni bedem visine 4 metra, širine 2 metra i dužine 14 metara, dok je ostala arhitektura mjestimično vidljiva na površini lokaliteta.

Klisura je ispresijecana novootkrivenim pećinama što indicira na moguće nalaze iz paleo/neolitika, dok u podnožju su se nalazili geotermalni izvori koji su zatrpani sredinom 20. stoljeća (2. svjetski rat). Pojedini kameni blokovi koji su učvršćivali grad razrušeni su prilikom kasnije gradnje kuća. Današnji ostaci su obrambeni zidovi koji svjedoče o burnoj prošlosti Starog grada Sirača i okolice, koji su velikim dijelom obnovljeni.